Vela špilja se nalazi na južnom obronku brda Pinski rat, na 130 m iznad uvale Kale. Ulaz špilje širok je od 1 do 10 m, a visok 4 m, okrenut je prema jugu, odakle se može nadgledati prostrani zaljev, plodno Blatsko polje, a pogled se pruža prema bližim otočićima te prema pučini.
Špilja je ovalna oblika, dužine i širine oko 40 m, sa laganim padom prema unutrašnjosti. Visina špilje iznosi oko 17 m, na stropu su dva otvora kroz koje ulazi danje svjetlo i potpuno je osvjetljuje.

  Presjek Vele špilje

Vela špilja se prvi put, istina neizravno spominje u Statutu grada i otoka Korčule napisanome 1214. g. Prvi je opisuje, upozoravajući na njezine prirodne ljepote, Nikola Ostojić u djelu "Bilješke o postanku predjela Vele Luke na otoku Korčuli 1853. g. Od 1951. g. obavljaju se prva ozbiljna istraživanja. Od 1974. g. arheološka ekipa Hrvatske akademije znanost i umjetnosti započinje sustavna istraživanja. Iskopavanja vodi akademik Grga Novak. Nakon njegove smrti (1978.) radove nastavlja prof. Božidar Čečuk.

  Tlocrt Vele špilje

Dosad je istraženo oko 250 m2, što iznosi oko 20% površine špilje. Najdublji otkopni slojevi su na dubini oko 5 m, uz napomenu da se niti na jednom mjestu nije dospjelo do živca kamena, do špiljskog dna.
Predmeti otkriveni u Veloj špilji čuvaju se u Muzejskoj zbirci Centra za kulturu u Veloj Luci, koja je od 1991. g. otvorena za javnost, a izložen je tek manji dio od nekoliko tisuća dosad iskopanih predmeta.

STARIJI NEOLITIK - IMPRESSO KULTURNA SKUPINA
Keramičke, kamene, kremene i koštane izrađevine iz dosad otkopanih najdubljih slojeva Vele špilje pripadaju starijem neolitiku ili impresso kulturnoj skupini. Osnovni oblici nađene keramike kuglaste su ili polukuglaste posude, duboke bikonične i plitke zdjele te veliki lonci ovalnih oblika. Ukrašavanje se izvodilo štipanjem, udubljivanjem, utiskivanjem i "a termolo" tehnikom. Uz keramiku su otkopane i mnogobrojne kosti domaćih i divljih životinja, morskih i kopnenih puževa te školjaka. Utvrđena su vatrišta i ognjišta s debelim naslagama pepela.

DJEČJI GROBOVI
Tijekom iskopavanja 1986., 1987. i 1988., godine, otkriveni su grobovi dvoje djece, uzrasta od 2 do 4 godine. Kosturi su nađeni položeni na bok u zgrčenom položaju. Veće kamenje raspoređeno u blizini kostura navodi na pretpostavku o postojanju grobne arhitekture.

VELOLUČKA KULTURA OBOJENE KERAMIKE
Sredinom mlađeg kamenog doba (oko 4600 godina prije Krista) Velom špilljom se koriste stanovnici koji upotrebljavaju grubu ali i prekrasno slikanu keramiku. Velolučka keramika razvijala se kroz više stupnjeva, dok su kameni, kremeni i koštani artefakti uglavnom isti kroz sve vrijeme trajanja srednjeg neolitika. Po tehnici izrade i dekoriranja razlikuje se pet keramičkih vrsta:
  - fina slikana keramika
  - prijelazna slikana keramika
  - keramika ukrašena brazdanjem
  - keramika ukrašena udubljivanjem
  - gruba ukrašena i neukrašena keramika

HVARSKA KULTURA
Završni stupanj neolitika u cjelosti je obilježen nalazima koji pripadaju hvarskoj kulturi (oko 3500 godina prije Krista). Intezivna naseljenost velolučke špilje i u kasnoneolitičko doba očituje se bezbrojnim keramičkim ulomcima (pa i cijelim posudama), mnogobrojnim kamenim/kremenim i koštanim izrađevinama te obiljem kostiju domaćih i divljih životinja, kostima ptica i riba, tisućama školjaka, puževa, desecima vatrišta i ognjišta itd. U to vrijeme špilju je nastanjivala jedna veća ljudska zajednica u kojoj je bilo lovaca, zemljoradnika, ribara i skupljača prirodne hrane.

POSMRTNI OSTACI
Posebno vrijedan nalaz otkriven je tijekom iskopavanja 1985. g. Tada su nađena dva skeletna groba s dvoje pokojnika ukopanih u kulturnom sloju s ulomcima hvarske keramike. Kosturi su ležali na kamenoj konstrukciji, u zgrčenom položaju, glava nagnutih na stranu. U naručju jednog od njih bio je položen dio keramičke posude tipične za hvarsku kulturu, a slični crnopolirani odlomci nađeni su među kostima drugog pokojnika. Nekoliko morskih pužića (ogrci) tvorilo je niz raspoređen uokolo jedne od lubanja.
Gotovo intaktne i dobro očuvane grobne cjeline predstavljaju izniman primjer pokapanja na jadranskim otocima, ali i šire, ako se uzme u obzir špiljski karakter lokaliteta. Otkriće velolučkih pokojnika iz neolitika upućuje na obogaćivanje spoznaja o načinu ukapanja, grobnoj konstrukciji i pogrebnim običajima.

ENEOLITIK (BAKRENO DOBA)
U kulturnim slojevima Vele špilje prijelaz iz neolitika u eneolitik izražen je vrlo jasno. Među nalazima dobro su zastupljene sve dosad poznate bakrenodobne kulture: kultura kenelirane keramike (trbušaste zdjele "S" profila i duboke zdjele sa zadebljanim i stepenasto uvučenim prijelazom u kratak prstenast vrat, te poluloptaste zdjele), kultura žlijebljene keramike i kultura inkrustirane keramike.

PRIMJER UKAPANJA U BAKRENO DOBA
U Veloj špilji otkopana je relativno dobro sačuvana trbušasta keramička posuda koja je sadržavala ljudske i životinjske kosti. Nađena je u preokreneutom položaju pokraj dijela dječje lubanje, vjerojatnog ispalog iz urne. Nešto dublje otkriveno je nekoliko dugih kremenih noževa i jedna bakrena sjekira, i gotovo netaknzt kostur ptice. S velikom vjerojatnošću možemo pretpostaviti da je riječ o grobu s prilozima položenim u neposrednoj blizini.

BRONČANO DOBA
Početkom brončanog doba u Veloj špilji se još uvijek odvija intenzivan život. Određena konzervativnost i čuvanje starih tradicija očituje se kroz materijalnu kulturu u vidu zadržavanja pojedinih elemenata i dijela dekorativnog sustava iz prijašnjeg razdoblja. Ipak, otočna izoliranost neće biti zapreka učestalim valovima indoeuropskih seoba. Plemenske promjene, oblikovanje novih skupina i kultura odrazit će se i na Korčuli. Sve češća uporaba metala postupno potiskuje keramiku, koja se sve rjeđe ukrašava. Vela špilja je i dalje mjesto u kojem se živi, ali opća nestabilnost usmjerava život prema lakše branjivim gradinskim naseljima.
U razvijeno, a posebno u kasno brončano doba na širem se prostoru oblikuju veće zajednice koje će u manje-više nepromijenjenom obliku dočekati povijesno doba kada ćemo ih prepoznati po njihovom zbirnom imenu - Iliri.

 

Dijelovi tekstova korišteni su iz kataloga izložbe "Vela špilja", B.Čečuk, D.Radić, Dubrovnik, 1995.