Promocija knjige:
"Sraštanje s Jadranom i Verse Otočanina"
Originalni naslov:
ADRIATIC BONDAGE AND THE VERSES OF AN ISLANDER
Autor:
Ive Mirošević Barkos
  iz Vele Luke, otok Korčula, Republika Hrvatska


  Otoci su samo kamena gazišta,
Po kojim se kreću bogovi
I otočani.
Prostori izmedju
Odnose se samo
Za prolaz ljudi , dobre volje
  Autor

 

Ova je knjiga zbir pjesama, ustvari pribilježbe ispisane slobodnim stilom autora ili zapažanja protkana putem izražajne maštovitosti i razmišljanja, umotana s raznobojnim kolurima Mediterana, koje započinju morskom modrom a završavaju iznad crte istom nebeskom bojom. Ima tu misli o predratnim i ratnim dogođajima u Hrvatskoj i drugdje, gledane kroz izvorne mediteranske i otočne sadržaje, premda su pojedine pjesme konceptirane tokom autorovog boravka u Kaliforniji ili na drugim dalekim obalama svijeta.

Autor je htio iskoristiti osobnu sposobnost pjesničkog stvaranja i dobro poznavanje engleskog jezika da prikaže svoje osjećaje i shvatanja onom sloju novih hrvatskih naraštaja, kojima je taj jezik blizak i koji sačinjava način njihovog svakodnevnog komuniciranja sa svojm roditeljima, njihovim prijateljima prilikom njihovih sastajanja u prekomorskim zemljama a i prilikom posjete domovini Hrvatskoj. Smiona je stvar ovako se izražavati u mediju jednog jezika ali ni to nije teško u upoređenju na otpor pružen lukavom neprijatelju, koji te diskriminira a od kojeg si tražio nekad i pravdu, kadkad milost, razumjevanje i punopravnost suživota pravednim kompromisom.

Za nadati se da će sadržaj ove knjige približiti ljude međusobno općem shvaćanju i pacifističkim pogledima, posebno mlađih naraštaja njihovih roditelja i rodbine, čiji je jezik zvučan, možda kompleksniji, ali po izražaju daleko osjećajan, popraćen tipičnom mediteranskim pokretima izraza dok se priča o životu nastavlja.

Autor je ponosan na svoja mediteranska okruženja, mora raslinja i povijesnih sadržaja ostavštine otaca i majki koje počivaju na tradicijama izraženih kroz otočni folklor i način skromnog života uz pjesmu, težak rad, dobro vino a nadasve skromnost, gdje se sadržaji života započinju i produžuju. Kako što autor sluša šumove mora, tako i sluša svaku osobu na rivi uz privez barki, na klupi ispod palme, kad je nebo omamno "ćaro i zvizdano", ili pak u kontrastu tmurno oblacima što se kreću u nedogled.

Jadran, to je skakanje boja, osjaj u moru, valjanje brodova, priča maslina, porinuće broda, igra dupina, razapeta krila ptica, povijest ljudskog roda na moru ili njegovoj obali. Pojavljuje se opisni ugođaj ruskog cara, kojeg smiruje prisustvo brodova, jedrilje i snasti, što paraju nebo. Čuda što ih samo Bog stvara pred nama na obali koja mjenja izgled nakon oluje.

Čudosna zbilja majke Terezije ili tvoje vlastite hrvatske majke, koja preminu, prije tvog povratka domu i ognjištu koja ti oprašta porukom makar malo kasno. To je sloboda zemlje nakon vjekovne žudnje da se može reći strancu tko si i odakle dolaziš, bez da se pita kuriozne susjede što ti vječno prijete, lajava čudovišta pred vratima tvojih praotaca Domagoja, Tomislava ili Petra Krešimira. Biti će još bolje jednog dana, kad stanemo razmišljati o nama samima, a i o djeci našoj, što izgube duh svoj ali nikada i slobodu naše cijele Nacije što ulijeva nadu, naraštajima koji nadolaze.

Autor Barkos je pisao ove pjesme u Americi, koje su dobile redovito nagradu glavnog urednika, u raznim pjesničkim antologijama. U časopisu "Brodograditelj" prilikom značajnih događaja isporuke ili porinuća broda u brodogradilištima. Najfascinatniji su autorovi susreti u pustinji Mojave u Kaliforniji, što vrije treperavim zrakom nakon buđenja kaktusa, bodljikavih stvorova i kornjače, koja nepozna pravila ceste, te spava snom pustinje, bez ikakvog straha.

Neke pjesme su protkane nostalgijom, kao i ona, s naslovom "Intimni trenutci u mojom Domovini" koja je u toku domovinskog rata bila 3 godine na domovinskoj stranici Interneta u Americi i Kanadi, na zahtjev mnogih Hrvata iz dijaspore, a koju na zahtjev stanovite gospodje Ane Šulentić, koja podučava hrvatski jezik djeci na zapadnoj obali Kanade, koju autor prenosi u hrvatskom prijevodu na ovim stranicama. Interesatno je da je ta pjesma bila trn u oku nekim ektremnim slojevima srpske imigracije u Americi da su u kosturu pjesme promjenili riječi i nadovezali su je na tobože napravljeni "Holocoust" i ljudska mučenja u Hrvatskoj.

Mnoge od poema bile su štampane u listu "Zajedničar" glasilu Hrvatske bratske zajednice, koje izdaje ta ustanova u Pitsbourgh-u Pensilvanija namjenjenim za područja Sjedinjenih Američkih Država i Kanadu.
Treba napomenuti da zbirka sadrži engleske idiomatske izraze iz pomorskih znanosti i engleskog prijevoda Biblije takozvane "King James Bible", te je predmetne verse vrlo teško prevoditi iz engleskog na hrvatski ili pak neki drugi jezik.

Autor se zahvaljuje svima koji su mu uputili u međuvremenu pohvalu za bilo koju od njegovih poema ili versa. Na koncu je autor uvrstio u knjigu, više starijih fotografija i skica, koja upotpunjavaju osjećaje prema moru, otocima i zbivanjima u okruženjima Jadranskog i drugih mora ili oceana.

 

  Staro zaboravljeno stablo stajaše tu,
Plodova visećih,
Sladak nektar kapljao je iz špina njegovih,
hraneći ptice boja jarkih,
Čula se njihova simfonija iz gnjezda obližnjih.
Harmonični šumovi lijenih morskih valova,
Dizali su moje misli visoko u oblake prema suncu,
Topeći moju zadnju ljutnju,
nezadovoljstva iz prošlosti.
Miris okupirajući, lebdio je zrakom,
ruzmarina, lavande i divlje kadulje,
Što okroči prekomjerna kupina,
U mom zapuštenom vinogradu pokraj mora.
Kos dodje na korito svoje, što bje izdubano u griži,
Pobudi sjećanja na djedove moje.
Tu u divljini makije uzdignuta u kamenu,
Stajala je kuća,
Što bijaše dom naš težaški,
Osjećaj jak prisutnosti moje majke,
Osjetih kroz suze.
Nov miris, osjetim da se širi nebom,
Dašak slobode zatreperi,
Primjetih smijeh mladosti
što se je širio s plaže u blizini,
Mlada se žena pojavi,
Svježinom osmjeha, bjelinom zuba,
Uzvrati mi pogled.
Osjetih blistavilo njezinih modrih očiju,
Krasnu plavu kosu,
Što se je mrsila u dašku maestrala.
Vjetar je šaputao moleći
da ostanemo tu zauvjek na toj obali,
Što ju Bog pokloni, narodu našem
hrvatskom,
Da bude naš vinograd, naš dom
I naša sloboda na vijeke.

 

 

 


ivan.mirosevic@du.tel.hr

 

velaluka.info

 

www.velaluka.info

 


Vela Luka on Island of Korcula