Prije 11.000 godina, razina mora se podiže, oblikuje se obalna crta, dijelovi kopna postaju otoci, a Jadran poprima današnji oblik. Ledeno doba je davno završilo, klima je umjerena s dosta vlage, vegetacija je bujna, a uvjeti za život su vrlo povoljni. Stada krupnih sisavaca i velike morske ribe glavni su izvor hrane, a lov, ribolov, siječenje plijena, rezanje kože i druge djelatnosti zahtijevaju posebne alatke čvrstih i oštrih rubova. One su se u to vrijeme radile isključivo od kremena, dragocijene sirovine, za koju znamo da se nalazila samo na određenim nalazištima. Jedan od takvih položaja je i apulska gora Gargano, koja se s gotovo km visine izdiže nad okolnom ravnicom pa je milenijima mogla predstavljati siguran putokaz pomorcima u potrazi za dragocjenim kremenim jezgrama.
U preko 10.000 godina starim naslagama Vele Špilje, pretpovijesnog lokaliteta, nađeno je nekoliko tisuća ulomaka kremenih alatki za koje su švicarski znanstvenici nedvojbeno ustanovili da su napravljeni od materijala donešenog s Monte Gargano. Iz istih naslaga potječu kosti jelena, divljeg goveda i drugih kopnenih životinja ali pomiješani s ostacima sabljake, tunje, gofa, riba koje se ne nalaze uz obalu, nego isključivo na pučini.
U razdoblju približno između 6.000 - 5.000 g.pr. Kr. uz gotovo sve mediteranske obale razvijena je tzv. impresso-cardium civilizacija. Njeni tragovi nađeni su na više desetaka položaja u širokoj okolici Vieste. Predmeti nađeni na istočnoj i zapadnoj obali jadrana ne pokazuju nikakve razlike, naprotiv, jasno se vidi da ih je napravilo isto stanovništvo, koje je očito do savršenstva savladalo tehniku prekojadranske plovidbe. Tek nedavno, otkrivena je točna trasa puta korištena u ta pradavna vremena. Drevni moreplovci, za razliku od modernih avanturista, razdaljinu su prelazili u tri dujela, tome je razlog, osim činjenice da je Jadran na pravcu Korčula - Gargano najuži i okolnost da se gotovo točno na toj crti nalaze otočići Sušac i Palagruža, pa su korišteni za odmor i spas od lošeg vremena. Istraživanja obiju točaka, s kojih se odlično vide Korčula i Gargano, dala su brojne i obimne tragove života, ostatke hrane, alata i posuda.
Plovilo se i u nešto mlađim razdobljima. Oko 4.500 g.pr.Kr. na Korčuli nalazimo komade opsidiujana, vulkanskog stakla kojeg po čvrstoći uspoređujemo sa čelikom. Prema istraživanju dr. Tykot sa floridskog sveučilišta nedvojbeno je da opsidijan sa otočića Lipari pored Sicilije, preko ravnice Taviliere i Testa di Gargano "pomorskim mostom" Palagruža - Sušac, dospio do Korčule.
Veliko, još neodgovoreno pitanje je ono o tipu korištenih plovila. Znanost još nema pravog odgovora, osim određenih pretpostavki da se radi od, po obliku, izgledu i veličini čamcu vrlo sličnom ovom s kojim je ekipa "Štropada" preveslala Jadran. Napominjemo da je nekada to trajalo danima, uz višednevno odmaranje i čekanje povoljnih vjetrova na ranije spomenutim usputnim postajama.
U oba smjera stoljećima i tisućljećima putuju ljudi, razmjenjuju ideje, prenose tehnologije i civilizacijska dostignuća. S Monte Gargana, preko Termita do nas dolazi ideja sv. Benedikta. Upravo na poluotoku Gradina, benediktinci sa Tremita u 12.st. obnavljaju zapuštenu crkvu sv. Ivana. U znak sijećanja na davne redovnike i kao čin pobožnosti, stanovnici Vele Luke svake godine 24.06. na dan sv. Ivana, brodicama pohode crkvu, a nakon svete mise slijedi povratak kući, kojega su mladići koristili za međusobna nadmetanja u veslanju. Iz tog običaja nastala je "Ragata Sv. Ivana", a 2000. godine njen cilj nije Vela Luka nego gradić Viesta na sedamdesetak nautičkih milja udaljenoj apuljskoj obali.


Naprid jednu >>

 
Korišteni podaci:
Veslanje 72 NM
Tourist agency - "Odisej"--Slovenia,
Adresa: Maistrov trg 2, Kranj 4000

 

 

velaluka.info

 

Vela Luka - Vieste 2000.