Crkva sv. Ivana na Gradini po svim je arhitektonskim značajkama nastala u 15. stoljeću. Ovaj iznimno značajan lokalitet za koji je poznato da je bio izgrađen već u pretpovijesti kao ilirska gradina (utvrda), o čemu svjedoči i njegovo do danas sačuvano ime, vjerojatno je imao kontinuitet i u rimsko vrijeme, dakle u prvim stoljećima poslije Krista budući se povoljnim zemljopisnim položajem mogao koristiti kao značajna strateška točka na ovom istaknutom krajnjem zapadnom dijelu otoka. Tu se, uz rustične snažne ostatke pretpovijesnih zidova, nalaze posvuda rasuti ulomci raznovrsne rimske opeke.

Ovo prirodno prelijepo mjesto u razvedenom i slikovitom krajoliku uvala i pošumljenih rtova uokolo Vele Luke bilo je bez dvojbe idealno kako za pretpovijesne i rimske utvrde i osmatračnice, tako i za pustinjački stan o kojemu također govore neki povijesnici i lokalna predaja.

Crkva je smještena u vrhu stožastog poluotoka na proširenoj zaravni u središtu pretpovijesne gradine, pravilno orjentirana na istok-zapad a njen čvrsti volumen skladno se uklapa u bujnim zelenilom obrastao okoliš. Sagrađena je od grubo obrađena kamena te ožbukana. Na jednostavnu pročelju je kameni okvir vrata, uz njega škropionica u obliku rustične školjke. Uz prizemni dio pročelja s obiju strana vrata sagrađena su visoka i široka sjedišta. Trokutno pročelje završava teškim zvonikom na preslicu s otvorom za jedno zvono, u njegovu vrhu je grubo isklesani češer. Na pokrajnjim, debelim zidovima usječen je po jedan gotovo kvadratni prozor, krov sada pokriva crijep i to nažalost "francuzice", koje su zacijelo nedavno nadomjestile prvobitne kamene ploče. Zaobljena velika apsida je gotovo jednake širine kao crkva. Pažnje vrijedna je crkvena ponutrica: jednobrodnu građevinu dijele plitki polupioni u tri traveja na koje se nadovezuju lukovi prebačeni preko bačvastog svoda lagano slomljenog gotičkog luka. Na mjestu gdje počinje zakrivljenost svoda jednostavni je uski istaknuti pojas koji naglašava njegovo odvajanje od zida. Duboka, velika apsida natkriljena je kalotom. U apsidi stoji kameno podnošje oltara natkrito jednostavnom kamenom pločom.

Oltarna pala također je zanimljiva. To je velika slika izvedena na drvenoj podlozi, na njenu središnjem dijelu pričvršćen je plitko izrezbareni, rustični reljef Ivana Krstitelja. Podno svečevih nogu leži janje, simetrično s druge strane nalazi se oval s naslikanim grbom. Štit mu je kosom gredom podijeljen u dva dijela: u gornjem su dvije kruške, u donjem dijelu jedna, uokolo ukras s naslikanim kartušama, ispod njega upisana godina MDCCXX (1720.). Grb pripada poznatoj korčulanskoj plemićkoj lozi Arneri koja je zacijelo darovala sliku. Na pozadini je vrlo primitivno prikazan krajolik s morem i zelenilom, naslikan u novije vrijeme. Reljef slikan naivno, oštećen je, potamnio, nagrižen crvotočinom. U crkvi je još jedna velika slika Ivana Krstitelja na platnu. U prednjem planu je sv. Ivan u propovjedničkom stavu, iza njega krajolik s rijekom, na stepenastoj obali otraga sitni polugoli likovi krštenika. Ova nepotpisana slika, znatno oštećena, vjerojatno je nastala koncem prošlog stoljeća te nema veće umjetničke vrijednosti.

Korišteni djelovi tekstova dr. Alene Fazinić iz zbornika "Vela Luka ne putu samosvojnog razvoja",
grupa autora, Vela Luka, 2000.


w